autogeni-trening

AUTOGENI TRENING

Autosugestijom dolazimo do spoznaje da je moć (snaga) misli koju upućujemo sami sebi isto toliko djelotvorna (autohipnoza) koliko i sugestija (hipnoza) koju nam upućuje druga osoba. Oslobađamo se potisnutog straha od štetnog utjecaja hipnotizera (prirođeni strah od nepoznatog) i isključujemo projekciju identifikacije s hipnotizerom (hipnoterapeutom) prema kojem možemo postati ovisni.

Korak dalje u evoluciji autohipnoze učinio je dr. H. J. Scultz. On je formulirao metodu autogenog treninga koja ne zahvaća promjenu svijesti hipnotičkog tipa, nego djeluje na pojedine psihosomatske strukture. Stanje psihe u koje ulazimo autogenim treningom je i dalje sugestivno, ali je realizacija osobna (autentična).

Osobna iskustva o autogenom treningu proizašla su iz poznavanja hipnoze; zato sam dao prednost hipnozi jer ona je evolucijska osnova autogenog treningu i bioenergije.

Tehnika izvođenja vježbi

Vježbe provodimo u mirnoj, prozračnoj i poluzamračenoj sobi. Za vježbu zauzimamo ugodan sjedeći ili ležeći položaj. Autogeni trening je podijeljen u šest vježbi koje obuhvaćaju mišiće, krvne žile, srce, disanje, unutrašnje organe i glavu. Prije vježbanja objasnimo subjektu mehanizam djelovanja, tehniku izvođenja te eventualne poteškoće (otpore) koje se mogu pojaviti tijekom vježbe.

Vježbu započinjemo predvježbom. Subjekt zauzima ugodan ležeći položaj, zatvori oči i postupno steže sve mišiće tijela i pri tome duboko udahne kroz nos. Kada osjeti da su mišići stegnuti i pluća puna zraka, postupno opušta mišiće i izdiše kroz usta. Sinkronizira stezanje i opuštanje mišića s udisajem i izdisajem. Tehnika izvođenja predvježbe je i tehnika opoziva koji se primjenjuje u prijelazu iz vježbe u vježbu. Pri završetku opoziva subjekt otvara oči i upućuje si sugestiju: "Potpuno sam miran, opušten i siguran u sebe."

Prva vježba

— predvježba

— potpuno sam miran i opušten

— desna (lijeva) ruka je sve teža i teža

— potpuno sam miran i opušten

— opoziv

Navedene formule izgovaraju se u sebi, a moramo ih popratiti predodžbom o težini. Ima subjekata koji teže prihvaćaju osjećaj težine te im možemo sugerirati mekoću (opuštenost) ruke. Ljevaci mogu započeti vježbu lijevom rukom. Osjećaj težine ne moramo posebno sugerirat za druge dijelove tijela jer težina postupno i spontano prelazi u druge dijelove tijela. Za vrijeme vježbe mogu se pojaviti simptomi otpora (podražaj na kašalj). Subjektu ćemo dozvoliti da izvrši aktivnost (da se iskašlje) koja će smiriti simptom otpora. Za vrijeme vježbe mogu se pojaviti asocijacije (kontakt s podsviješću). U tom slučaju ne koncentriramo se na asocijativnu misao, već usmjerimo pažnju na vježbu koju izvodimo. Ako u tome ne uspijemo, preporučuje se prekinuti vježbu.

Sugestiju - desna (lijeva) ruka postaje teža – ponavlja se šest puta, ali se broj može povećati ili smanjiti. Sugestiju "potpuno sam miran i opušten" izgovorimo jedamput. Većim brojem ponavljanja dolazi do automatizma te je kasnije dovoljno zamisliti da je ruka teška i da osjetimo težinu. Vježba se izvodi 10 do 14 dana. Vježbu treba izvoditi dva puta dnevno. Ukoliko vježbamo uvečer prije spavanja, nije nam potreban opoziv. Trajanje vježbe po dr. J. H. Schultzu i nekim drugim autorima jest jedna minuta. U modificiranim tehnikama vrijeme se produžuje. Dužina trajanja vježbe - na osnovi osobnog iskustva - ovisi o senzibilnosti subjekta. Ukoliko je subjekt dobar medij za hipnozu, od sugestije do uspjeha dolazi veoma brzo, a ukoliko nije - on treba treningom postići sugerirani osjećaj (težina, toplina).

Povezivanje broja s predodžbom (osjećaj težine, topline) kod nekih subjekata narušavao je spontani ritam opuštanja te sam umjesto broja primjenjivao samo predodžbu o osjećaju kojeg je subjekt trebao doživjeti. Praksa u hipnozi ukazala je da je dovoljno potaknuti formiranje predodžbe sugestijom koja će sama od sebe održavati ritam uspavljivanja. Subjekt - na kojem sam primijenio jednu i drugu tehniku - rekao je: "Na mene snažnije djeluje sama predodžba, osjećam se spontanijom i smatram da je to prirodniji oblik uživljavanja. Broj me ometa u održavanju ritma spontane relaksacije koja se od mene očekuje."

Broj primjenjujem samo u predvježbi - kako bi se subjekt upoznao s ritmom - kasnije on sam usklađuje vlastiti ritam u slijedu predodžbi koje su zadane određenom vježbom.

Subjektu sugeriram: "Kada osjetite težinu, prepustite se tom osjećaju 5 do 10 sekundi, a zatim učinite opoziv." Nakon izvršenog opoziva subjekt otvara oči i sugerira mir i opuštenost. Dobro je dodati sugestiju: "Osjećam se svježije i spreman sam za daljnju akti - vnost."

Druga vježba - osjećaj topline

Osjećaj topline je posljedica jače prokrvljenosti kože. Proširenjem krvnih žila relaksiraju se glatki mišići krvnih žila i poprečno prugasti mišići. Osjećaj topline nije samo subjektivan: on se može i objektivno registrirati.

"... Već su Schultz i Binswenger otkrili da se pri provođenju autogenog treninga temperatura kože može povisiti za više od 4°C. Steinfeld opisuje pojedine ljude u kojih je povišenje temperature u toku vježbanja iznosila i više od 6°C. No sam autor dodaje da je riječ o histeričnim osobama u kojih je sugestivni faktor i inače veoma izražen, pogotovo utjecaj sugestije na tjelesna zbivanja."

Da bismo dobili osjećaj topline, subjektu možemo sugerirati da zamisli da se desna (lijeva) ruka nalazi u blizini nekog izvora topline. Treba izbjegavati osjećaj topline u glavi, iako zbog "zabrane" subjekt može doživjeti osjećaj topline koji se vježbom zabranjuje. Taj fenomen zovemo paradoksalnom intencijom.

Druga vježba

— predvježba

— miran sam i opušten

— desna ruka postaje toplija

— opoziv

Treća vježba - vježba disanja

U originalnoj Schultzovoj metodi to je četvrta vježba, ali su kasnije praktičari izmijenili redoslijed te su je uvrstili u treću vježbu.

Poslije usvojene prve i druge vježbe (opuštenost i toplina) subjekt se osjeća miran i opušten, a posljedica takvog stanja organizma je i promjena u ritmu disanja: disanje postaje mirnije i jednoličnije... Ako obratite pažnju na ritam disanja, primijetit ćete da takav ritam disanja imamo pred prirodnim snom. Kada tijelo prelazi u stanje opuštenosti, disanje postaje spontanije i pri takvom disanju mi nismo koncentrirani na disanje. Disanje ovisi o raspoloženju. Opušten i miran čovjek ima drugačiji ritam disanja od nervoznog i uzbuđenog subjekta. Spontanost, koja nastaje kao posljedica opuštanja, postižemo sugestijom: "Dišem!" Steinfeld preporučuje sugestiju: "Dišem mirno, potpuno mirno", ali uz koncentraciju svijesti. Bečki psihoterapeut H. Wallher preporučuje sugestiju: "Disanje posve mimo i jednolično. Subjektu preporučujem da vizualizira šetnju u šumi ili uz more i da se prepusti disanju - time pojačava asocijaciju (predodžbu) za spontanijim disanjem.“

Ako smo nervozni zato što smo došli u konfliktnu situaciju na radnom mjestu, u obitelji ili nas je napustila draga osoba... tada smo osjetili poremećaj u ritmu disanja (disali smo na mahove: grčevito smo hvatali dah). Je li moguće vježbom disanja umiriti tijelo i ublažiti osjećaj napetosti?

Ako gubite kontakt sa sobom kada niste vezani uz neku dragu osobu bilo bi korisno da svakog dana neko vrijeme duboko dišete. Kad znate da ćete biti sami i da vas nitko neće ometati, lezite na leđa - na pod ili na tvrd krevet. Ako se teško fizički relaksirate, možete početi stezati pojedine grupe mišića pa ih zatim opuštati... Kad osjetite da vam je tijelo opušteno, počnite duboko disati. Znat ćete da ste duboko udahnuli ako vam se diže trbuh. Kratko zadržite zrak, a zatim polagano izdahnite kroz usta - sporije nego što ste udisali. Pona -vljajte to sve dok ne uhvatite ležeran ritam

Preporučujem subjektu da, kad očekuje situaciju koja je neugodna, dva do tri puta ritmički steže i opušta mišiće ruku, zatim par puta duboko udahne i izdahne, a nakon toga mirno i jednolično diše i pri tom sugerira da će moći vladati situacijom u kojoj se našao.

Disanje nije samo izmjena plinova u plućima, nego je ono povezano s ritmičkim gibanjem niza organa. Ritam disanja sličan je ritmovima u prirodi. Kako vježbom opuštanja i topline djelujemo na spontano mirno disanje, tako i disanje samo po sebi djeluje na opuštanje tijela.

Ljudima koji se lako uzbuđuju preporučujem vježbu disanja: ukoliko mirnije i sporije udišete i izdišete, utoliko i duševno postajete mirniji, utoliko je pravilniji rad vaših pluća i vašeg srca kao i rad svih ostalih organa. Preporučuje se ljudima koji se lako uzbuđuju i gube kontrolu

Treća vježba

— predvježba

— potpuno sam miran

— desna ruka postaje teža

— desna ruka je topla, toplija

— disanje mirno i jednolično

opoziv

Vježba za srce

Cilj vježbe je autosugestijom postići mirnije i sporije kucanje srca kako bi se pospješila opuštenost koja je slijed prethodnih vježbi. Ako subjekt ne može osjetiti otkucaje srca, onda može pažnju usmjeriti na pulsiranje

krvnih žila u pojedinim dijelovima tijela.

Vježba: Legnite na leđa, desni lakat poduprite o podlogu (pod ili krevet) u visini prsa i sada desnu ruku položite na srce; lijeva ruka neka leži uz tijelo. Koncentrirajte se na težinu, toplinu i prepustite se mirnom i jednoličnom disanju, a zatim osluškujte rad srca pod dlanom desne ruke. Nakon nekoliko vježbi primjećuje se otkucaj srca. Ukoliko to ne osjetite, pažnju skrećete na pulsiranje krvnih žila u ostalim dijelovima tijela. Pojedini subjekti osjete pojačani rad srca te mogu doživjeti osjećaj straha te je potrebno analizirati uzrok straha, jer on može biti simptom neuroze. Preporučujem da se subjekt obrati liječniku ili psihologu, jer oni su osposobljeni da otkriju uzroke nervoznog rada srca. Autogeni trening uspješno se primjenjuje kod postinfarktnih stanja srca i angine pectoris. Bolesnike sa srčanim oboljenjima trebao bi voditi educirani voditelj autogenog treninga, uz suradnju liječnika.

Četvrta vježba

— predvježba

— potpuno sam miran

— desna postaje teža

— desna (lijeva) ruka je topla, toplija

— disanje mirno i jednolično

— srce kuca mirno i ritmično

srce kuca mirno i ritmično

— opoziv

Vježba za trbuh (solaris plexus)

Sunčani splet (solaris plexus) pripada u vegetativni živčani sustav. Nalazi se iza želuca - na stražnjoj strani trbušne šupljine, otprilike u sredini između kraja prsne kosti i pupka. Sugestije za osjećaj topline u plexsusu: "Sunčanim spletom (solaris plexus) struji toplina." Muskulatura želuca i crijevnog trakta također je podložna reagiranju na promjene raspo -loženja. Podsjetimo se nervoze želuca i nastanka psihosomatskih oboljenja (čira na želucu).

Vegetativni živčani sistem dopire do svake stanice našeg tijela, uslijed čega svaka stanica sudjeluje u našem trenutnom raspoloženju. Intenzitet toga sudjelovanja kod svakog je čovjeka drukčiji. On se može mijenjati kod jedne te iste osobe - no ipak je tijelo uvijek sluga duše zato možemo razumjeti poznatu rečenicu: 'Duša se nalazi u želucu´.˝

Osjećaj topline u trbušnim organima dovodi do opuštanja probavnih organa. Popratna pojava je pojačana peristaltika što može izazvati kruljenje u želucu. To izaziva neugodan osjećaj kod subjekta koji izvodi vježbu, ali – ako ukažemo na mogućnost te pojave - smanjit ćemo napetost subjekta, a time i nelagodnost koja je uslijedila kruljenjem želuca.

Peta vježba

— predvježba

— potpuno sam miran

— desna ruka postaje teža

— desna ruka je topla, toplija

— disanje mirno i jednolično

— srce kuca mirno i ritmično

— trbuh je ugodno topao

— opoziv

Vježba za glavu (čelo)

Koncentracija u vježbi odnosi se na sugestiju: "čelo je ugodno svježe". Kao što doživljaj topline izaziva proširenje krvnih žila, tako doživljaj svježine izaziva njihovo suženje. Moramo biti oprezni kod subjekata oboljelih od migrene jer je posljedica migrene sužavanje krvnih žila.

Šesta vježba

— predvježba

— potpuno sam miran

— desna ruka postaje teža

— desna ruka je topla, toplija

— srce kuca mirno i ritmično

trbuh je ugodno topao

— čelo je ugodno svježe

potpuno sam miran

— opoziv.

Kod subjekata koji su povoljni mediji (hipnoza) i onih koji su dobro istrenirali klasičnu tehniku autogenog treninga dovoljno je sljedeće: učiniti predvježbu, formirati predodžbu o potpunoj opuštenosti mišića, a zatim se spontano prepustiti predodžbama osjećaja opuštenosti, topline i disanja - zatim sugerirati osjećanje unutarnjeg mira, osluškivati rad srca i osjetiti strujanje ugodne topline u području trbuha. Ovdje učiniti pauzu od par minuta, prepustiti se cjelokupnom osjećanju tijela, a zatim sugerirati osjećaj svježine u čelu. Preporučujem subjektu da osjećaj svježine struji cijelim tijelom. Osjećaj svježine budi subjekta iz usnulosti: sada je subjekt spreman da učini opoziv i poslije opoziva sugerira da se osjeća svježijim, raspoloženijim i spremnijim za aktivnost koja slijedi (učenje, fizički rad itd.)

Autogeni trening je bio polazna točka drugim autorima koji su modificirali metodu dodajući joj neke elemente koji su zastupljeni u klasičnoj metodi.

Samopomoć autogenim treningom

Pojednostavljenim i modificiranim postupkom autogenog treninga i hipnoze možete relativno brzo doći do osjećaja relaksacije i oslobađanja loše navike ili nekog blažeg neurotskog simptoma.

Model koji vam preporučujem:

1. Udobno se smjestite na krevet ili kauč;

2. Učinite predvježbu;

3. Sugerirajte i popratite predodžbom osjećaj

opuštenosti

Prepustite se spontano mirnom i jednoličnom disanju. Nakon nekoliko minuta osjetit ćete opuštenost i unutarnji mir. Nemojte se duže vremena prepustiti osjećaju opuštenosti, jer - ako ste hipnotibilni ili umorni, mogli biste zapasti u san. Kad osjetite da ste mirni i opušteni, možete primijeniti jedan od modela autosugestivnih formula (ne volim kolače koji me debljaju – ne želim i nemam potrebu za pušenjem ... ). Popratite ih predodžbom koju treba zadržati dvije do tri minute. Zatim sugerirajte mir, osjećaj svježine i završite vježbu opozivom.

Kako postići autohipnozu

Udobno se smjestite na kauč ili krevet, postupno stežite sve mišiće tijela i pri tome duboko udahnite kroz nos; kada osjetite da su vam mišići stegnuti i pluća puna zraka, tada postupno opuštajte mišiće i izdišite kroz usta. Sinkronizirajte stezanje i opuštanje mišića s uzdahom i izdahom. Vježbu ponovite tri do pet puta.
Ponovite vježbu pod 1. i kada se osjetite opuštenim sugerirajte postepeno se razbuđujem s osjećajem svježine.

Prva vježba vodi nas u pospanost, osjećamo se opušteno, toplije, disanje postaje spontano, dublje. To su elementi uvoda u hipnozu. Očni kapci postaju teži, oči se zatvaraju.

Druga vježba osjećaj svježine nas razbuđuje – to je povratak iz stanja hipnoidnosti hipnoze. Očni kapci postaju lakši, oči se otvaraju.

Kada se osjetite opuštenim formirajte mentalnu predodžbu (sliku), koja pokreće hipnoidno stanje svijesti - S takvim stanjem psihe susrećemo se neposredno pred san. Taj prijelaz iz pospanosti u san iskoristit ćemo za vizualizaciju i meditaciju koje će pojačati djelovanje autosugestije (pedodžbe o željenoj realizaciji). Kada zavržimo s vizualizacijom dodajemo sugestiju - postepeno ću se razbuđivati s osjećajem svježine. U tom stanju psihe potrebno je identificirati se za željenom realizacijom (da ne pušite, vidjeti se mršavijom...). Ta pozitivna identifikacija djeluje snagom posthipnotičke radnje (akcije). Autosugestija, vizuali -zacija, meditacija i pozitivna identifikacija traju 10 do 15 sekundi - ovisno o hipnotibilnosti subjekta. Iznenadit ćete se: cigarete (kolači) neće u vama pobuđivati želju za konzumiranjem.

Nakon vizualizacije i kratkotrajne meditacije osjećati ćete postepeno osvježenje i buđenje. Oči se same otvaraju.

Kronološki slijed u autohipnozi koju primjenjujem jest:

— dobra relaksacija

— pasivna koncentracija (stanje svijesti bez asocijacija)

— vizualizacija

— meditacija

— autosugestija

— posthipnotička akcija (radnja)

buđenje.

Hipnoza osim u primjeni odvikavanja od ovisnosti (pušenje, alkohol, droga) i psihoterapiji psihofunkcionalnih poremećaja može se uspješno primijeniti;

U pedagogiji (nedostatak volje i interesa za sustavni rad, nedostatak kon - centracije, preodgoju ... )

U razvijanju potisnutih kreativnih sposobnosti (slikanje, pisanje, glazba ... )

U poboljšanju sportskih rezultata (nogomet, rukomet, skijanje ...).

Za trening i razvoj izvanosjetilnih zapažanja (parapsihološki fenomeni) telepatija, vidovidost, psihokineza ... )

Iako su njene primjene višestruke, ona je još uvijek tabu tema u našoj javnosti.

Hipnoza može imati i štetne posljedice za mentalno zdravlje ukoliko je izvodi laik s nedovoljno teoretskog saznanja i praktičnog iskustva.

Svaka slikovna predodžba (slika koju smo formirali nastoji se realizirati i ukoliko predodžba ima predznak negativnih asocijacija uvjetovat će psihičku napetost iz koje proizlazi strah, a strah će formirati psihotjelesni simptom (neurozu) i potrebu za ovisnošću (pušrnje, alkohol, droga ....) Strah proizlazi iz konfliktnih situacija u kojima niste mogli pronaći razumna svrsishodna rješenje.

Da bismo smanjili napetost, potrebno je pronaći ventil koji će prigušiti te emocije. U tu svrhu preporučuje se: rekreacija, sport, hobi, glazba – ili neki drugi vid aktivnosti – što ćemo s veseljem raditi i tako odstraniti pažnju od svakidašnjice i emotivne napetosti: posebne tehnike opuštanja omogućuju čovjeku da dođe u određeno specifično fiziološko stanje.

Najjednostavniji pristup autohipnozi je heterohipnoza tj. da budete hipnotizirani; tada vam hipnotizer sugerira modele (sugestije) putem kojih ćete moći postići i izvršavati sve one naloge koje ste dobili od hipnotizera, ali sada ih sami možete određivati i realizirati. Da biste postigli dobre rezultate nije potreban dublji stupanj hipnoze, već je rezultate moguće postići i u lakoj hipnozi. Tehnikom imaginacije možete laganu hipnozu postepeno produbljivati i pri tom sami sebe vidite kako sve dublje i dublje tonete u hipnotičke stupnjeve.

Tajna je u vašoj podsvijesti koja ne razlikuje maštu od stvarnosti - ona preuzima načine vladanja koje je vidjela i prema njima reagira. Chertok navodi jedan Rhodesov primjer autodidaktičkog vježbanja. Prema njima subjekt koji želi izvesti autohipnozu mora čitati i savjesno slijediti navedene upute:

Autohipnozom protiv stresa

U praksi sam provjeravao mnoge pristupe hipnozi i došao do zaključka da hipnoza može biti od velike pomoći, ali da se isti efekt, što se tiče saniranja neurotičnih simptoma i odvikavanja od loših navika, može postići i autogenim treningom kombiniranim s elemen -tom hipnoze, vizualizacijom i meditacijom - sve te elemente ukomponirao sam u autohipnozu. Subjekt ne mora postići dubok stupanj hipnoze, već je za to dovoljna psihotjelesna relaksacija koju svatko treningom može postići. Kronološki slijed u autohipnozi koju primjenju-jem jest:

— dobra relaksacija

— pasivna koncentracija (stanje svijesti bez asocijacija)

— vizualizacija

— meditacija

— autosugestija

— posthipnotička akcija (radnja)

buđenje.

Udobno se smjestite na kauč ili krevet, postupno stežite sve mišiće tijela i pri tome duboko udahnite kroz nos; kada osjetite da su vam mišići stegnuti i pluća puna zraka, tada postupno opuštajte mišiće i izdišite kroz usta. Sinkronizirajte stezanje i opuštanje mišića s uzdahom i izdahom. Vježbu ponovite tri do pet puta. Tu vježbu u autogenom treningu nazivamo predvježbom i opozivom.

Nakon toga započinjemo s autosugestijom: "Očni kapci postaju sve teži i teži" — ponovite pet do sedam puta, a pri tome odbacite svaku drugu misao. Vjerovanjem u realizaciju te sugestije vaši će očni kapci zaista postupno, ali sigurno, postati sve teži i teži. Kada osjetite da su vam kapci otežali, pridodajte sugestiju: "Više ne mogu držati otvorene oči - očni kapci su jako teški i zatvaraju se sami od sebe" i ponovite nekoliko puta. U jednom trenutku osjetit ćete da oči više ne možete držati otvorene - one će se same zatvoriti. Sada je vrijeme da uputite sugestiju: "Oči su zatvorene i ja ih više ne mogu otvoriti." Autosugestiju ponovite nekoliko puta. Stvorite predodžbu (sliku) da ne možete otvoriti oči iako to želite sve dok sebi ne uputite sugestiju: "Moje oči se otvaraju - otvorene su." Na tu sugestiju kapci se otvaraju.

Sada ste spremni usvojiti prvi stupanj autohipnotičkog transa. Zadržite zatvorene oči i sugerirajte: "Dišem dublje - ravnomjerno - svakim udisajem osjećam kako se moji mišići sve više i više opuštaju." Primijetit ćete kako tonete sve dublje i dublje u ugodan osjećaj unutarnje mirnoće i opuštenosti. To stanje psihe u telepatiji nazi -vamo pasivnom koncentracijom i služi nam kod pri -jenosa ili primanja telepatskih sadržaja. U (auto)hipnozi to je prvi stupanj hipnoze koji je dovoljan da se opu -stimo i smanjimo psihičku napetost.

U tom stanju psihe prelazimo na raport (odnos): budimo podsvijest u koju želimo programirati (ubaciti u memoriju) sugestije koje želimo da se realiziraju. Nara - vno da nećemo programirati sugestije u koje ne možemo povjerovati da bi se mogle realizirati. Sumnja je najveći neprijatelj sugestije. S takvim stanjem psihe susrećemo se neposredno pred snom. Taj prijelaz iz pospanosti u san iskoristit ćemo za vizualizaciju i meditaciju koje će pojačati djelovanje autosugestije (predodžbe) o željenoj realizaciji. U tom stanju psihe potrebno je identificirati se za željenom realizacijom (vidjeti se mršavijom). Da, pozitivna identifikacija djeluje snagom posthipnotičke radnje (akcije). Autosugestija, vizualizacija, meditacija i pozitivna identifikacija traju 10 do 15 sekundi - ovisno o senzibilnosti subjekta.

Ukoliko želite smršaviti, tada u stanju pasivne koncentracije sugerirajte: "Hrana (recimo kolači) kojoj do sada nisam mogao odoljeti ne pobuđuju u meni želju za konzumiranjem." Iznenadit ćete se: kolači vam zaista neće ići u tek - dovoljno ih je samo malo i vi ste siti, što ranije nije bilo slučaj. Insert iz knjige „Hipnoza i parapsihološki fenomeni“ „ ...Autogeni trening provodila sam uvečer prije spavanja. .... potpuno se smirim i - kada sam svjesna samo ritmičkog rada organizma - sugeriram da ne želim jesti kaloričnu hranu s puno škroba - hranu koja deblja. Preko dana se čudim kako više ne volim razne poslastice. U vrijeme kad sam ranije uzimala obroke - i sada osjetim glad, ali, međutim, i samo malo hrane dovoljno mi je da glad nestane. Unatoč smanjenim obrocima osjećam se vrlo dobro, a krvni tlak i krvna slika su uredni. Nisam više troma, osjećam se kao prije 10 godina, a radim s elanom i samopo -uzdanjem... „

Da ne biste zaspali, sugerirajte si da osjećate svježinu koja struji tijelom. Osjećaj svježine ima ulogu buđenja iz hipnoze. Da bi se osjećali budnijim, učinite opoziv (stezanje mišića s udisajem i opuštanje mišića s izdisajem).

Ukoliko se ne želite buditi, vi možete sa stanjem pasivne koncentracije i autosugestijom usnuti. Učinak će biti veći, jer postoji mogućnost da te predodžbe postanu sadržaj sna. San je "čarolija" za psihu. Sanjamo li lijep san, očekujemo u budnom stanju ugodne događaje, u protivnom: ružan san nas čini neraspoloženim s osjećajem blagog intenziteta straha da bi nam se nešto slično moglo dogoditi. One koji su ružno sanjali po -istovjećujemo s onima "koji su se digli na lijevu nogu". To je omiljena izreka za one koji ne reagiraju uobičajeno njihovom temperamentu.

Nakon opoziva polagano otvorite oči i sugerirajte sebi da ste potpuno sigurni da ćete izvršiti sugestije koje ste odsugerirali u pasvinoj koncentraciji. Nakon nekoliko takvih seansi sugestije koje ste sebi upućivali počinju djelovati (realizirati se) u potpuno svjesnom budnom stanju.

Ne budite obeshrabreni ako ne uspijete u prvim pokušajima. Teško je naučiti koncentrirati se samo na jednu misao. Da biste u tome uspjeli, potrebno je strpljenje i upornost u treningu.

Hipersenzibilnim osobama i osobama s mentalnim oboljenjima ne preporučam tehniku autohipnoze bez suradnje psihologa i psihijatra.